vremeplov
VELIKE ZABLUDE
DRŽAVNIKA I POLITIČARA
Industrija 61 / april 2016.
102
Autor teksta: Branko Inić
ISUŠIVANJE SKADARSKOG JEZERA
– VELIKI SIROVINSKI IZVOR ZA
TEKSTILNU INDUSTRIJU NOVE
JUGOSLAVIJE
Tokom novije istorije Kraljevine
Jugoslavije, odnosno Demokratske
federativne Jugoslavije, kada se
radilo o velikim projektima i ideja-
ma za izlazak iz velike zaostalosti,
a kao prva stepenica za ulazak u
razvijenu Evropu, bilo je mnogo
zabluda, među kojima su i ove koje
slede.
I
stina, njih je bilo tokom cele istorije čovečanstva:
alhemičari i zlato, Vavilonska Kula, navodnjavanje
zadružnih polja džinovskim avionima sa vodom iz
Jadranskog mora, izgradnja čelične mreže u najužem
delu pomenutog mora radi zaštite luka od podmornica u
Prvom svetskom ratu i drugi. Svedoci smo fascinirajućih
zabluda i na našim prostorima. A one su, podsetimo se,
u stalnom usponu, raznovrsne su i raznorodne. Nalaze
se, kao i pre šest i po decenija u nekoj korelacionoj spre-
zi i vezi i s ciljem dobijanja zelenog svetla za ulazak u
Evropu.
Ali, najpre jedna crtica o razrešavanju čvora razvijenih i
nerazvijenih u centralnom delu Balkanskog poluostrva –
Jugoslaviji.Krajemtrećedecenijeprošlogveka,naprimer,
britansko poslanstvo u Beogradu je u godišnjem izvešta-
ju o stanju u Jugoslaviji napisalo i ovo: „Sa izuzetkom
Makedonije i Crne Gore, Srbija je među svim zemljama koje ulaze
u sastav države najzaostalija po civilizacijskom i materijalnom bla-
gostanju, pa to iz razumljivih razloga, znatno otežava njenu ulogu“.
Ovako su ekonomsku situaciju u Kraljevini Jugoslaviji videli
strani posmatrači i diplomate, a naši: dr Dušan Bilandžić upo-
zorava i na neke egzaktnije pokazatelje. Stepen razvijenosti
pojedinih regiona tridesetih godina, meren brojem radnika
u industriji pokazuje da je u Sloveniji i Vojvodini bilo zapo-
sleno 21, odnosno 15 odsto ukupnog stanovništva, a u Crnoj
Gori i na Kosovu i Metohiji 5,8 odnosno 4,9 odsto stanovnika.
Ovakav razvojni, a reklo bi se i civilizacijski nesklad, nastav-
ljen je i u novoj državi. Zanimljiva su neka mišljenja Borisa
Kidriča, svakako jednog od ključnih ljudi čija dela su u pri-
vredi obeležila jedno vreme. Na početku egzistencije nove
Jugoslavije, na 5. Kongresu KPJ koji je procenjivao rad Partije
u ratu i pravce razvoja zemlje, vidno je istako i naglasio:
-„Uzmimo samo Narodnu Republiku Sloveniju, kao razvijena,
dužna je da preko svoje akumulacije pomaže izgradnju ostalih
zaostalih republika. Ta pomoć, da stvar pravilno postavimo, nije
pomoć u tom smislu da nešto badava i to stalno badava – daje”.
Tako je govorio Kidrič, dopunjujući to i stavom da je pogrešno
verovati da razvijeni treba da prestanu da se razvijaju sve dok ih
nerazvijeni ne stignu. Tada je pomenuta i obaveza razvijenih da,
na primer, pomognu Crnoj Gori isušivanjem Skadarskog jezera da
bi se dobio pamuk i ostale potrebne sirovine! Očigledno je malo
nedostajalo da na talasu revolucionarnog zanosa nestane jedan
od najdragocenijih ekoloških rezervata Evrope, da bi se dogodila
gomila blata.
Takvih uslovno ih razumimo, romantičarskih iluzija bilo je svih onih
godina. Na ambicijama elektrifikacije i industrijalizacije, na bržem
putu u socijalizam, nikla je većina jugoslovenskih promašenih in-
vesticija.
Ali, kada smo već kod iluzija, zašto ne pomenuti i neka zvanič-
na uveravanja koja su bila drugi kamen temeljac ekonomskim
promašajima savremene Jugoslavije. Na tom istom 5. Kongresu
KPJ bilo je saopšteno, uz obavezni propratni burni aplauz – i to
da nam ekonomska blokada dojučerašnjih partnera iz kruga IB-a
ne može naneti toliko zla, jer, imamo uglja i nafte više nego što
nam je potrebno, što se odnosilo takođe na železnu rudu, bakar,
olovo, cink, nikl, hrom, mangan, antimon, živu, liskun, aluminijum.
Dalje, treba se podsetiti preko isečka iz bogatog i krcatog seća-
nja jednog našeg čuvenog profesora Beogradskog univerziteta.
Tako se na primer: Profesor dr Pavle Vasić podseća da je, pred
Drugi svetski rat, postojala ideja da se nadomak Beograda u bli-
zini Obrenovca izgrade skladišta za kukuruz i žitarice koje su išle
remeplov